Wednesday, April 5, 2017

Primo Levi

Vi sto zivite spokojni 
Vi u vasim toplim domovima
Vi sto vracajuci se navecer nalazite
Toplo jelo i lica draga:
Razmislite zar je to čovijek:
Koji radi u blatu
Koji ne zna za mir
Koji se bori za krisku hljeba
Koji umire za jedno Da ili Ne.
Razmislite zar je to žena:
Bez kose i bez imena
Bez imalo snage da sjeća se
Ispijenih očiju i hladne utrobe
Poput žabe zimi.
Imajte na umu da je to bilo:
Nalažem vam ove riječi.
Urežite ih u svoje srce;
Boraveći u kući, idući putem,
Liježući, ustajući:
Ponavljajte ih svojoj djeci.
U protivnom neka vam se sruši kuća,
Bolest neka vas zatekne,
Potomci neka okreću lica od vas.