BOSTON
16.6*C
Wilson's Promenade
For the momentum of positive geography
there is a place covered with memories of 480 Linden-trees
thousands moonlights under a sky ,
billions first kisses ,
countless dates ,
millions melodies with different tunes
Linden-trees grow bigger and fly up
with every new generations of lovers,friends,students, poets...
They hold a secret of broken harts,
big loves,first loves,last loves.....
Story of universe
Stories of life or life stories
Whispers of city,reverence and glory........
Wilsonianisam would be expression for a legacy of promenade
that habitats will pass through time.
Place where we learn to dream,
to love,
to remember......
L.L.H. 1998
Basic facts;
Thomas Woodrow Wilson (1856-1924)honorable 28th President of USA
13th President of Princeton University
34th Governor of New Jersey
Nobel Peace Price awarded at 1919,
Under his presidency women got guarantee the right to vote (19th Amendment),
He made public expression to honor motherhood ,every second Sanday in May since that time we celabrate Mothers Day.
After all President Willson struggled and overcome debilitating dyslexia throughout his
life.His great sensitivity,abiliity and determination to comperhend and resolute such complex dynamics of internacional affairs and his internacionalisam are truly legacy that we can treasure nowdays.
Promenade with 480 Linden -trees have been built under Austro-Hungarian officials,but city officials gave name Wilson's Promenade on 1914 to honor 28 th President of USA.In spite of attempts to change name under different officials, citizens of Sarajevo never accepted.
They continue to dream dreams and they never stop to call landmark Wilson's Promenade.
On April city decided to revitalised "Vilsonovo Setaliste".
Icon of town ,poet and professor beloved by citizens "cika"Kiko Izet Srajlic(1930-2002) wrote poem that have been known to many generations of Sarajlija.
VILSONOVO SETALISTE
Mi nemamo Bolunjsku sumu,
ni Hajd Park ni Vrapčja Brdai što se lirike tiče,
s jeseni, kad počne da opada lišće,
u ovoj varoši koja je baš u lirici oskudna i tvrdami
nismo imali gdje da idemo nego na Vilsonovo Šetalište.
Vilsonovo - naši Čistije Prudi, naš Kej Volter.
Odavde,mada su mnoge ptice iz mog pokoljenja docnije i zasvinjile,išli smo, mi Jovani, mi Ivani, mi Avde,neko u ministre, neko u De Vinjije.
Uopšte, nikad toliko pjesma nije bila cijenjena u mojoj domovini.
Knjigu stihova je držao svako, kao što danas drži volan
A dvoje na Vilsonovom, dvoje na mjesečini znalo je više
Šekspira nego danas cijela jedna škola.
Bilo je to davno.
Još nije bilo ni televizije ni sinemaskopa!
Zato su na sve strane treštali jambi i horeji
Lažem! Od Koreje, koja je tad krvarila, svaki čas i
Evropa mogla je da se zakoreji.
Moja draga, koja mi je u međuvremenu postala žena,
voljela je tada Jirži Volkera.
Mojoj dragoj, koja mi je u međuvremenu postala žena,
čitao sam tada Jirži Volkera.
Bili smo tad tako bogati, imali smo oči, ruke, usta.
To je iz Volkera.
U suštini, bili smo siromaštvo sâmo.
I mada je o našoj sreći govorila i glavna knjiga zemlje - Ustavda
da nije bilo neba naša ljubav ne bi imala ni krova nad glavom.
Bili smo niko i ništa, imali smo samo to nebo i taj život,
sem snova svega drugog lišen.
Da smo tada umrli za našim kovčegom išlo bi samo lišće.
Sada djeca uzmu kola i prvoj mis svijeta koju sretnu kažu - Izvolite.
Sada svaki maturant takoreći u prilici je da u garsonjeri, uz Baha ili uz Bitlse,
sjedne pored svoje Lolite.
Mi smo to činili na Vilsonovom, u prisustvu milicije.
I nije nam smetalo što Miljacka na tom mjestu postaje najobičnija bara
ni što milicija tako pomno nad moralom svojih sugrađana bdije.
Bilo je to davno. Umjesto memoarâ pisali smo svoje prve elegije.
Inače, u svijetu uvijek po jedna Koreja gine,u protivnom - od čega bi živjeli istoričari,
a ja, dok se sjećam Vilsonovog i mjesečine,
ja starim ja starim, ja starim.
GOOD MORNING SUNSHINE WHEREVER YOU ARE.......
